Cijena aluminija: čimbenici i trendovi koji ju definiraju

Velika potražnja aluminija

Aluminij je svuda oko nas. Pronalazimo ga u konzervama, limenkama, folijama, automobilima, vlakovima, kamionima, krovovima, zidovima, prozorima, vratima, brodovima, elektronskim uređajima, pa čak i u odjeći. Ovaj raznoliko primjenjiv materijal visoke je prilagodljivosti i izvrsno modulirajućih karakteristika specifičnih legura.

Aluminij dodatno iznenađuje svojom beskonačnom sposobnošću recikliranja, tako da u principu kroz svoj životni vijek zapošljava mnoge igrače u ekonomskom pogledu. Potreba za njim kontinuirano raste, a sposobnost recikliranja stvorila je zasebnu industriju koja se bavi uštedom energije i vraća u proizvodnju ovaj svakodnevno traženi materijal.

Zbog velike korisnosti aluminija u različitim industrijskim granama, ne treba čuditi da je upravo potražnja jedan od glavnih čimbenika koji definira njegovu cijenu.

Iako se recikliranjem gleda brže i jeftinije vratiti potreban aluminij u ekonomski ciklus, potražnja za njime i dalje biva toliko velika da je proizvodnja novog aluminija neizbježna. Potražnja aluminija je veća ljeti zbog veće potrebe u građevinskim i proizvodnim sektorima, pa je u tom razdoblju cijena aluminija uvećana.

Na temelju čega se definira cijena aluminija?

Osim već spomenute potražnje aluminija, postoji nekoliko ekonomskih i industrijskih čimbenika koji utječu na razvoj cijene aluminija. Suma svih tih čimbenika na kraju proizvodi generalno dogovorenu cijenu koju su sve uključene strane spremne smatrati realnom i njome trgovati.

Osim samog rudarenja, kemijski proces i taljenje zahtijevaju kako radnu snagu, tako i električnu energiju. Okvirno 28 – 34 % cijene aluminija predstavlja njegovo rudarenje i kemijsko procesiranje.

Postupak proizvodnje aluminija iz stajališta elektriciteta je također skup proces. Gotovo trećina vrijednosti aluminija jest energetski trošak koji nastaje njegovom proizvodnjom, dok u nekim zemljama, poput Kine, on predstavlja i čak 45 % cijene aluminija. On se djelomično umanjuje recikliranjem, no i dalje sam po sebi stoji kao jedan od glavnih čimbenika određivanja cijene.

Potrebno je 3 tone boksita za proizvodnju 1 tone aluminija, a proces proizvodnje otprilike zahtijeva oko 15 000 kWh struje.

Drugim riječima, što god bi moglo utjecati na porast cijene energetike, istovremeno će automatski utjecati i na porast cijene aluminija na tržištu.

Inovativna rješenja sa sobom često vežu i masovnu produkciju neke vrste, što zbog stvaranja trenda, što zbog potražnje za novim rješenjem koje inovacija nudi. Ovisno o samoj primjeni inovativne tehnologije, potražnja u smislu samog krajnjeg proizvoda ne mora direktno sa sobom vezati tone i tone aluminija.

No, u slučajevima poput stvaranja novih zelenih energetskih rješenja postoji i direktna poveznica za potražnjom veće količine samog materijala, čime ga je potrebno u puno većoj količini i proizvoditi. Jedan trend koji sa sobom veže povećanu potražnju za aluminijem jesu električni automobili. Lakoća aluminija kao materijala odličan je odabir za održivu proizvodnju električnih automobila.

U Kini je također porastao trend za smanjenjem karbonskih emisija, što zahtijeva prijelaz ka zelenijim ekonomskim i proizvodnim rješenjima s naglaskom na održivost. U tom pogledu aluminij je opet postao jedinstveno rješenje, a s time je također porasla i njegova potražnja.

No, postoje istovremeno i industrijske inovacije u pogledu procesa same proizvodnje aluminija. Tijekom zadnjih par desetljeća proizvodni proces pojednostavljen je i efikasniji za 20 %, čime se pak smanjuje trošak proizvodnje, a time i sama cijena aluminija.

Međutim, interesantan je podatak da je primjerice struja proizvedena zelenim održivim izvorima skuplja od drugih rješenja, što istovremeno podiže cijenu aluminija, a koji je istovremeno temeljni metal koji se koristi pri samoj izradi održivih izvora energije.

Istovremeno, države koje su masovni proizvođači aluminija mogu direktno utjecati na njegovu cijenu kroz različite ekonomske i političke poteze, zakone, pravila, uvjete ili poreze. Kako se radi o internacionalnom trgovanju, tako logistika i transport igraju veliku ulogu. Bilo koji oblik zastoja u transportu aluminija može utjecati na njegovu krajnju cijenu, a u nekim slučajevima i na samu kvalitetu legure.

Povećani kapaciteti rada na području logistike i transporta opet podižu sa svoje strane cijenu samog aluminija jer se radi o velikim i teškim količinama robe koju je potrebno na siguran, efektivan i brz način prenijeti s jedne točke na drugu.

Svjetski ured metalnih statistika evidentirao je između 2002. i 2006. godine sveukupno 22 proizvođača boksita te 67 klijenata aluminija. Dok su Australija, Kina i Brazil tada bili najveći proizvođači, Amerika, Japan, Njemačka i Kina bili su njegovi najveći kupci.

Mogući su problemi unutar rudnika ili u samoj industrijskoj proizvodnoj zoni, moguće je da je velik dio radnika zbog neke bolesti odsutan, a također je moguće da vremenski uvjeti sprečavaju normalan rad. Možda poneke takve situacije zvuče manje bitnima i izvanrednima, no u svojim ekstremnijim varijantama mogu dovesti do kolapsa proizvodnje aluminija u tom području.

Ako istovremeno sama potražnja za njime nije pala, doći će prirodno do porasta njegove cijene na burzama, pa tako i općenito cjelokupnom tržištu. Što god može utjecati na stabilnost svjetske ekonomije i pojedinih ključnih igrača u proizvodnom ciklusu aluminija, direktno će utjecati i na samu cijenu aluminija.

Ratovi, nesuglasice u trgovanju između država, prirodne nepogode, epidemije i razne krize mogu direktno djelovati na cjelokupni ekonomski proces aluminijske proizvodnje i primjene.

Aluminij u očim investitora

Postoji naravno poslovni spektar ljudi koji se manje bave krajnjom primjenom aluminija, a više njegovim trgovanjem i investiranjem u njegovu vrijednost poradi profitabilne zarade i povrata investicije.

Pomno prateći sve spomenute čimbenike, kao i burze (glavne aluminijske burze su London Metal Exchange, New York Mercantile Exchange i Shanghai Futures Exchanges), koriste razne analitičke metode i statističke sisteme praćenja kako bi što bolje predvidjeli moguće skokove i padove u cijeni aluminija.

Takav posao iziskuje ne samo svakodnevno vremensko ulaganje, već širok i bogat informativni spektar znanja i povezanosti s cjelokupnim ekonomskim, proizvodnim i političkim životnim ciklusom aluminija.

Generalno gledano, cijena aluminija za krajnje korisnike sastavljena je od tri komponente: cijene određene na London Metal Exchangeu, regionalnim maržama i maržama na samim krajnjim proizvodima ovisno o vrsti samog proizvoda.

No, i za same proizvođače i inovativne voditelje različitih industrija, ostvarenje njihovih poslovnih potreba i snova zahtijeva pomno praćenje cjelokupnog tržišta kako ne bi zaostajali i donijeli krive odluke u krivim trenucima. Općenito, znanje o aluminiju je naravno neizbježno bitno, a više o tome možete saznati u našim drugim člancima:

Reference

[1] https://www.permutrade.com/aluminum-pricing-explained

[2] https://agmetalminer.com/metal-prices/aluminum/

[3] https://www.aluminum.org/aluminum-miracle-metal

[4] https://eux.co/15-svakodnevnih-primjena-aluminija-u-proizvodnji-industriji-i-domacinstvu/

[5] https://eux.co/15-prednosti-aluminija-kao-materijala/

[6] https://eux.co/8-razreda-aluminija-i-njihova-primjena/

[7] https://www.lme.com/en/

[8] https://www.lme.com/en/Metals/Non-ferrous/LME-Aluminium#Overview

[9] https://www.lme.com/en/Metals/Non-ferrous/LME-Aluminium-Alloy#Summary

Chen, Xinlong. (2023). Factor Analysis and Influence of Aluminium Price. BCP Business & Management. 44. 137-143. 10.54691/bcpbm.v44i.4804

Brave browser AI